Kako do odštete nakon prometne nesreće?

Prometne nesreće događaju se svakodnevno, a ukoliko niste krivi, u većini slučajeva imate pravo na naknadu štete.

U praksi se mnogi oštećenici susreću s problemom umanjenja naknade, osporavanja odgovornosti ili dugotrajnih pregovora s osiguravajućim društvima. Upravo zato je važno znati kada imate pravo na punu naknadu štete i kako je dokazati.

Sadržaj:

Tko ima pravo na naknadu štete?

Pravo na naknadu štete nakon prometne nesreće uređeno je prvenstveno Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.
Ta prava ne ovise samo o tome tko je sudjelovao u prometnoj nesreći, već o odgovornosti za nastanak štete i pravnoj osnovi potraživanja.

Prema važećim propisima, pravo na naknadu štete imaju sljedeće osobe:

Osobe koje nisu odgovorne za prometnu nesreću

Pravo na punu naknadu štete imaju osobe koje nisu skrivile prometnu nesreću, primjerice:

vozač koji nije odgovoran za nastanak nesreće,
putnici u vozilu (bez obzira na to tko je skrivio nesreću),
pješaci ili biciklisti koji nisu doprinijeli nastanku štete.

Osobe djelomično odgovorne za prometnu nesreću

Pod određenim uvjetima, pravo na naknadu štete ima i osoba koja je djelomično odgovorna za prometnu nesreću, ali se tada naknada umanjuje razmjerno doprinosu oštećenika u nastanku štete.

Važno je naglasiti da takva odgovornost mora biti dokazana te ne postoji automatizam kojim bi se naknada umanjila.

Uzročno posljedičnu vezu između oštećenika i nastale štete može utvrditi jedino prometni vještak.

U praksi se doprinos oštećenika često pogrešno ili preširoko tumači, osobito u postupcima pred osiguravajućim društvima koja najčešće upiru u djelomičnu odgovornost kao razlog za neisplatu ili bitno umanjenje.

Članovi obitelji i nasljednici smrtno stradalih osoba

U slučaju prometne nesreće sa smrtnim ishodom ili osobito teškim invaliditetom, pravo na naknadu štete imaju:

bračni ili izvanbračni partner,
djeca,
roditelji,
druge bliske osobe ako su živjele u trajnoj zajednici sa stradalom osobom, a koju trajnu zajednicu mogu dokazati pred sudom.

Od koga se potražuje naknada štete?

Naknada štete se najčešće potražuje od osiguratelja vozila koje je skrivilo prometnu nesreću, temeljem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

Ako je pak vozač koji je skrivio prometnu nesreću pobjegao s mjesta nesreće i nije moguće utvrditi o kojem se vozilu radi ili ono nije bilo osigurano, zahtjev za naknadu štete podnosi se Hrvatskom uredu za osiguranje (HUO).

Međutim, postoje i situacije u kojima za štetu ne odgovara isključivo vozač ili osiguratelj vozila, već:

poslodavac (ako je nesreća nastala u vezi s radom),
organizator prijevoza (npr. autobusni prijevoz),
pravna osoba zadužena za održavanje cesta – HAC, Zagrebačke ceste… (loše održavanje, neoznačene prepreke),
Hrvatski lovački savez ili lovoovlaštenik (štete uzrokovane divljači),
druge pravne ili fizičke osobe koje su doprinijele nastanku štete (slučajevi kada je šteta nastala padom stabla, udarom kontejnera nakon naleta vjetra i slično.)

U takvim slučajevima važno je pravilno utvrditi pravnu osnovu odgovornosti, jer pogrešno usmjeren zahtjev može dovesti do nepotrebnog gubitka vremena i rezultirati zastarom potraživanja.

Dokazivanje štete

Kako bi dokazali sve elemente za pokretanje postupka naknade štete (šteta, štetnik, štetna radnja, uzročno posljedična veza) iznimno je bitno prikupiti što veći broj “dokaza” prilikom nastanka štete, odnosno prometne nesreće.

Europsko prometno izvješće o šteti – Najbitniji je dokaz i jedini preduvjet za pokretanje postupka sukladno čl. 38. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
Europsko prometno izvješće poslužit će za podnošenje odštetnog zahtjeva, a uz izvješće poželjno je prikupiti i što više fotografija i videozapisa na kojima je vidljivo na koji način je šteta nastala.

Policijski zapisnik – Iako nitko ne voli čekati dolazak policije, te se u nekim slučajevima to čini nepotrebnim, policijski zapisnik uvelike će Vam olakšati naplaćivanje štete od suprotne strane i znatno skratiti cijeli postupak.
No, bitno je za napomenuti kako policijski zapisnici vrlo često znaju biti nerazumljivi te koriste terminologiju kao što je “podijeljena odgovornost” i “doprinos oštećenika”.
To može predstavljati problem u daljnjem dokazivanju te će se osiguravajuće društvo uvijek “uhvatiti” za takvu terminologiju kako bi umanjili svoju odgovornost.
Zato je iznimno važno aktivno sudjelovati u sastavljanju policijskog zapisnika i inzistirati na fotografijama i unošenju cijelog tijeka događaja u zapisnik.

Medicinski nalazi, računi, tuđa njega i pomoć, fotografije, svjedoci i slično – svi dokumenti na kojima je vidljivo da su vaši zdravstveni problemi kao i šteta na vozilu i stvarima posljedica predmetne nesreće pomoći će u dokazivanju i utvrđivanju visine štete.
Iz tog razloga, u slučaju da ste zaista pretrpjeli fizičke ozljede, najbolje je odmah nakon nesreće posjetiti liječnika koji će utvrditi opseg i težinu ozljeda.

Utvrđivanje visine naknade štete

Visina naknade štete određuje se prema:

Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno vrsti i težini tjelesnih ozljeda kao i trajanju liječenja i posljedicama po svakodnevni život oštećenika.

Kod lakših tjelesnih ozljeda (primjerice trzajna ozljeda vrata), medicinsko vještačenje često nije nužno jer su iznosi naknade u takvim slučajevima već ustaljeni u praksi.

Kod težih ozljeda, dugotrajnog liječenja ili trajnih posljedica, preporučljivo je provesti preliminarno medicinsko vještačenje, kako bi se odštetni zahtjev pravilno postavio već u početnoj fazi.

Kako bi iznos mogli postaviti točno, nužno je imati kronološki složenu dokumentaciju koja može potkrijepiti Vaše tvrdnje.

Ako Vas zanima na koji način možete pokušati sami izračunati visinu naknade, pogledajte naš članak kako izračunati iznos naknade neimovinske štete.

Što se tiče visine štete na vozilu, nju će utvrđivati osiguranje prilikom procjene vozila, ali također možete zatražiti mišljenje automehaničara koji će Vam okvirno procijeniti o kolikoj se šteti radi, dok će u sudskom postupku istu utvrđivati vještak.
Ako ste pak štetu popravili sami, obavezno sačuvajte sve račune.

Postupak naplate naknade štete korak po korak

Nakon što ste prikupili svu relevantnu dokumentaciju o prometnoj nesreći i nastaloj šteti, može se započeti postupak naplate naknade štete. Iako oštećenik postupak može voditi samostalno, u praksi se pokazuje da je opunomoćenje odvjetnika s iskustvom u odštetnim predmetima najsigurniji put do potpune i pravične naknade.

Korak 1: Podnošenje odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu (ili odgovornoj osobi)

Postupak započinje podnošenjem pisanog odštetnog zahtjeva osiguravajućem društvu vozila koje je skrivilo prometnu nesreću.

Odštetni zahtjev u pravilu sadrži:

opis prometne nesreće,
pravnu osnovu odgovornosti,
popis priložene medicinske i prometne dokumentacije iz prethodnog paragrafa,
konkretan iznos naknade štete koji se potražuje,
datum od kojeg se potražuju zatezne kamate.

Što je dokumentacija potpunija i zahtjev preciznije sastavljen, veća je vjerojatnost da će osiguravajuće društvo prihvatiti zahtjev bez potrebe za sudskim postupkom.

Korak 2: Postupanje osiguravajućeg društva i pregovori

Nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva, osiguravajuće društvo provodi internu procjenu te može:

zatražiti dodatnu medicinsku dokumentaciju,
uputiti oštećenika na dodatni liječnički pregled,
naručiti vještačenje vozila ili medicinsko vještačenje,
osporavati odgovornost ili uzročnu vezu između nesreće i ozljeda.

Upravo u ovoj fazi osiguravajuća društva najčešće pokušavaju umanjiti iznos naknade, osobito kod lakših ozljeda i subjektivnih tegoba (bol, strah).

Zbog toga je iznimno važno imati odvjetnika koji se bavi naknadom štete i koji može voditi pregovore u interesu oštećenika, a ne prihvaćati prvu ponuđenu isplatu.

Ako se stranke usuglase oko visine naknade, postupak se može završiti u relativno kratkom roku, ponekad i unutar nekoliko mjeseci.

Korak 3: Isplata nespornog dijela i/ili pokretanje sudskog postupka

Ako osiguravajuće društvo:

u cijelosti prihvati odštetni zahtjev → slijedi isplata naknade,
ponudi iznos koji je znatno niži od opravdanog → oštećenik ima izbor prihvatiti tzv. “nesporni dio” i odustati od ostatka zahtjeva, ili u odnosu na ostatak iznosa može pokrenuti sudski postupak.

U sudskom postupku sud će:

utvrđivati sve okolnosti prometne nesreće i najčešće angažirati vještaka prometne struke,
ocjenjivati odgovornost i eventualni doprinos oštećenika i trećih osoba,
odlučivati o opravdanosti visine potraživane naknade.

Sudski postupak u pravilu traje dulje i nosi veće troškove, ali je često nužan kada osiguravajuće društvo neopravdano umanjuje ili odbija isplatu štete.

No, taj postupak trajat će puno duže i iziskivati veće troškove nego postupak pred osiguravajućim društvom.

Najčešći razlozi umanjenja naknade štete

U postupcima naknade štete nakon prometne nesreće osiguravajuća društva vrlo često ne osporavaju samo pravo na naknadu, već pokušavaju umanjiti iznos isplate pozivajući se na različite okolnosti koje, po njihovom tumačenju, utječu na opseg odgovornosti. Iako takvi navodi nisu uvijek pravno utemeljeni, u praksi se redovito ponavljaju, osobito u fazi pregovora.

Najčešći razlozi na koje se osiguravajuća društva pozivaju su:

navodni doprinos oštećenika nastanku štete, primjerice zbog brzine kretanja, reakcije u prometu ili načina sudjelovanja u nesreći. (najčešće proizlazi iz policijskog zapisnika)
osporavanje uzročne veze između prometne nesreće i nastalih ozljeda, osobito kod lakših tjelesnih ozljeda, bolova i straha
zakašnjelo javljanje liječniku, uz tvrdnje da se zdravstvene tegobe ne mogu pouzdano povezati s prometnom nesrećom
nepotpuna ili nedovoljna medicinska dokumentacija, zbog koje se umanjuje opseg priznate štete
razlike u procjeni težine ozljeda, pri čemu osiguranje umanjuje intenzitet i trajanje bolova u odnosu na stvarno stanje
ponuda iznosa nižih od orijentacijskih kriterija, uz očekivanje da će oštećenik prihvatiti brzu isplatu bez daljnjeg osporavanja

Zbog navedenog je važno da se umanjenje naknade ne prihvaća automatski, već da se svaki razlog pažljivo analizira u odnosu na dokumentaciju i okolnosti prometne nesreće. U velikom broju slučajeva, pravilno postavljen odštetni zahtjev i stručno vođeni pregovori mogu dovesti do znatno povoljnijeg ishoda za oštećenika, bez potrebe za dugotrajnim sudskim postupkom.

Zastara i rokovi

Zakonom o obveznim odnosima čl. 230. određeni su rokovi zastare tražbina naknade štete.

(1) Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
(2) U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

Dakle, subjektivni rok u ovom slučaju iznosi 3 godine dok je objektivni 5 godina, što znači da istekom 5 godina u svakom slučaju pravo na naknadu zastarijeva.

Što se tiče imovinske štete, kao što je šteta na vozilu, početak roka računa se od dana prometne nesreće.
Što se tiče neimovinske štete i odnosno fizičkih ozljeda, straha i pretrpljene boli, početak roka računa se od završetka liječenja.

Ali zašto je to bitno?
Oko pitanja trenutka u kojem zastarijeva neimovinska šteta i dalje postoji različita sudska praksa.
Kod težih nesreća nije neobično da liječenje traje i nekoliko godina nakon same nesreće, a trajne posljedice se utvrđuju i godinama nakon.
Iz tog razloga češće je pametnije podnijeti odštetni zahtjev i prije isteka od 3 godine kako ne bi riskirali zastarijevanje.

Ovi rokovi produljuju se u slučaju da je nesreća posljedica kaznenog djela. U tom slučaju rok zastare kaznenog progona biti će i rok zastare za podnošenje odštetnog zahtjeva.

U svakom slučaju taj rok prestaje teći u trenutku podnošenja tužbe te jednom kada podnesete tužbu ne morate brinuti o gubitku prava.

Cijena i trošak odvjetnika u postupku naknade štete kod prometnih nesreća

Radi svega prethodno navedenoga uvijek se preporučuje angažirati odvjetnika u postupcima naknade štete.
Cijena odvjetnika u ovakvim postupcima uglavnom će se ugovarati prema ostvarenom uspjehu tj. laički rečeno: “na postotak”.
Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u tbr. 43. propisuje da gornja granica ugovorenog postotka ne može prijeći 30% od ukupno ostvarenog uspjeha.
U slučaju ako postupak bude potrebno nastaviti pred sudom, moguće je da će osim ugovorenog postotka odvjetnik tražiti i određeni predujam za rad i zastupanje na ročištima.

Imali ste prometnu nesreću i trebate savjet?
Slobodno nam se obratite.